ponedjeljak, 23.07.2007.
Nije bilo kako smo planirale, al nije bilo ni loše...
Ne.
U petak nismo nikamo išle :(
Kad od tri babe tražiš da se nekaj dogovore, mo'š se slobodno kladit da od toga ne bu bilo niš.
Ne, u petak nismo nikamo išle.
Cijeli dan je bio baš grozan i jadan. Iščekivanje, nada, vrućina, auto je ok, idemo, auto nije ok, ne idemo, postaje sve toplije, sparnije, nepodnošljivije, idemo busom, ne idemo busom...
U vrijeme kad smo po prvotnom dogovoru trebale već biti na putu, a nismo, uhvatio me je PMS - dobrih 20 dana prije vremena. Baš sam bila jadna.
Ero je došao iz fuša, smrdljiv i prljav, a ja sam se prije njega uvalila u kupaonicu i sat vremena provela pod tušem. Plačući. Trebalo mi je.
Onda se jedna sjetila - idemo u subotu u toplice!!!!
Yes! Yes! Yes!
Moj posao je naporan, težak, stresan, ali još nikad nisam osjetila takvu potrebu za odmorom ko nakon skoro osam mjeseci provedenih s mojim Micekom. Znam da ružno zvuči, al isto znam da će me sve mame razumjeti.
U subotu, oko 9h, došla je po mene.
Otišle smo do DMa po kreme za sunčanje. U DMu sam ostavila 150kn. Trebam li napomenut da krema za sunčanje ne košta 150kn? (Trebala sam još i četkicu za zube, zubni konac, kremu poslije sunčanja, gel za tuširanje, vlažne maramice...)
Zajedno smo otišle po treću. U Samobor.
Di ćemo?
Čatež je najbliži.
Ajmo.
Oko podneva, sretne i presretne, ušle smo u zemlju čudesa.
Karta je skupa, al u Europi smo pa se ne računa :)
Smjestile smo se u hlad, u sjenu tobogana.
Bućnule u toplu vodu.
Meni je odgovarala - ja ne volim hladnu vodu, da doma imam bazen bio bi natkriven, a vodu bi grijao i ljeti - dok nisu rekle da je topla ko pišalina. Tad se i meni malo zgadila.
Onda smo skužile da do tad nismo ništa jele, pa smo si priuštile hot-dog i pomfri. Htjele smo girice i pomfri, al girica nije bilo. Zato je pomfri imao okus girica.
Nije nam se dalo brčkati u toploj vodi - otišle smo do "Lazy river", uvalile guzice u rupe gumenih kolutova i prepustile se struji, nek nas voda nosi.
Zbilja gušt.
Napravile smo puno krugova... satima smo plutale... Jedna od nas je lijepo izgorila.
Ja, naravno.
Njih dvije, crne i u duši, nikakav zaštitni faktor njima ne treba, fino preplanule.
Ja?
Hmmm.
Izgorilo mi prednji dio nogu. Crta razdvajanja jasno se ističe. Prednjica roze boje, odzada bijelo.
A škemba?
Strašno.
Nakon poroda dobila sam još dva šlaufa oko struka. S guzom u rupi gumenog koluta, to se fino zgužvalo, a izgorjeli su istaknuti dijelovi - tako sada po trbuhu imam pruge; od ruba gaćica do cica - red rozog, red bijelog.
U strahu od žileta odlučile smo ne ići na tobogane, a onda smo otkrile jedan niz koji se spuštaš u gumenoj osmici. Ajme kako je to bilo super!!!
I tu smo napravile par krugova. Sram me, al moram priznat da smo se preguravale.
Ne bi nas tri bile nas tri da nismo privukle mušku pažnju :). Tri ausrijanca. S obzirom koliko su godina imali, na nas tri trebalo ih je barem 9.
Ne znam kakve su u Sloveniji kazne za pedofiliju, a nismo ni htjele saznati. Uputile smo ih na curice njihovih godina, no te curice nisu imale cice, tak da im nisu bile zanimljive.
A nama nije bio zanimljiv osnovnoškolski tip zavađanje - čupkanje, gurkanje, cerekanje... Hebi ga, nije kliknulo, tri srečka ostala su slomljena.
I onda "closing time".
Vrijeme je da se pokupimo i vratimo u stvarnost, a tako nam se nije dalo. Uopče nam se nije dalo doma.
Jedna veli; ajmo van, pa možemo prespavati u stanu njenog budućeg. On je na putu - stan je prazan.
Možeeee!!!! Joj, yes, spavat ću do poslije 6 u jutro!!!!
Prvo idemo na večeru. Pizza. Pizzerija Maslina, na Cvjetnom naselju. Nisu me platili da reklamiram, al su zaslužili. Pizze su im tako velike sa smo nas tri uspjele pojesti tek jednu od dvije naručene.
Kad ih je konobar donosio rekla sam da to nisu naše; pa nismo naručile jumbo.
Drugu su nam spakirali za doručak.
U autu, na putu do stana, kužim da gorim. Peku me leđa, peku me noge, naramenice grudnjaka i haljine urezuju mi se u kožu... krepana sam, spava mi se... "Cure, ja vam večeras više nisam za niš."
Prvi put me u životu netko nazvao partibrejkericom.
"Ali, daaaaj... doma bumo si spile flašu vinčeka, pa pijane na narodnjake...."
Da nisu spomenule narodnjake, možda bi me još i nagovorile. Ovako, poterala sam ih vanka, a sama se izvalila na udoban kauč, s nogama na stolu i oblozima od octa na nogama. Smrdilo je gadno, no svejedno je godilo.
Zaspala sam uz TV i upaljenu lampu - vidjela sam nekog pauka kako švrlja po stanu. Nisam željela da me iznenadi u mraku.
Dvije pijane koze nalegle su na zvono oko 3 u jutro.
Ustala sam se otvorit im. Bez naočala, sve mi je bilo mutno, al sam uspjela skužit obris muške glave na vratima stana preko puta. Povukla sam ih unutra.
Lude babe sjele su se na pod u hodniku i pokušavale mi kroz cerekanje opisati kako im je bilo. Niš ih nisam skužila, spominjale su 40-ogodišnjeg ujaka i pelinkovac-prijatelja iz parka, poterala sam ih na spavanje.
Jedna se legla u jednu sobu, druga ošla na WC, a ja se zavalila na kauč. Htjela sam si namočiti krpu za novi oblog, u pripremljenu mješavinu octa i vode, al sam u nutra našla komad pizze.
Cca. pol sata kasnije skužila sam da još uvijek gori svjetlo u kupaoni. Ustadoh se provjeriti i zatekoh jednu kako spava na školjci!!! "Maco, ajd u krevet" (o, Bože, zar i na slobodan dan moram biti nečija mama?), "Evo, sam da se popišam...hrk..hrk...", "Diž se, popišala si se još prije pol sata... ajde..."
Smjestila sam ju u krevet, te i sama napokon zaspala.
Probudilo me u 6.
Krasno.
"Guuu-guuu".
Okrenem se prema zvuku i skužim goluba kako se šeće po stanu!!!
"Iš van, 'bem ti!" metlom sam ga potjerala.
Koju minutu kasnije vratio se s frendom.
Oterala sam ih obojicu i zatvorila balkonska vrata.
U ovih skoro osam mjeseci navikla sam se ustajati u 6h, tako da mi nedjeljno buđenje i nije teško palo, ali, naivno sam pomislila kako je zatvaranjem balkonskih vrata moj problem riješen i da mogu nastaviti spavati. Naivno. Meni nije suđeno da se ikad više naspavam.
"Meni se bljujeeee" viče jedna, "dobila sam menguuuu" viče druga.
Meni treba kava.
Dižem se, i dok ove dvije zadovoljavaju svoje fiziološke potrebe, pristavljam džezvu s vodom.
U momačkom stanu možete naći namještaj, možete naći i tave i lonce i tanjure i žlice i sve to... ali namirnica nema.
Nema mlijeka.
Dogovaramo se koja bu do dućana.
Nemremo se dogovorit. Ove dvije mamurne, ja izgledam ko pečenka.
Al dobre smo mi frendice i u avanturu izlaska iz stana krećemo zajedno.
Uz ulaz zgrade - birtija.
Yes. Jebeš mlijeko i tursku kavu.
Na terasi i par mama sa kolicima, realnost nas je zaskočila nespremne i tresnula nas tam di najviše boli.
"Cure, ajmo mi ovo popit na brzaka, pa idemo svojima..."
- 13:53 -
Molim, bez stida, srama i ustručavanja (9) - Pali printer! - Permalink